20/09/2016
Nakon stupanja na snagu novog Pravilnika o vrstama zvanja i ovlašćenja, krajem jula 2016, i dalje ostaje nedorečeno po kojim kriterijumima su pojedini kursevi uvedeni kao obavezni u smislu Obnove Znanja (Refreshers) i uvršteni u takozvanu Integrisanu Obuku. Iako osporavani od strane našeg udruženja u toku samog procesa izrade novog Pravilnika, kao i nakon toga, dva kursa su neutemeljeno propisana kao obavezni. Riječ je o Obnovi Znanja iz Prve Pomoći VI/4-1 i Medicinske Njege VI/4-2 u ukupnom trajanju od 16 sati.
Osim toga, pojedini osnovni kursevi za Obnovu Znanja su neosnovano propisani na mnogo veći broj časova od međunarodno prihvatljivih normi. Naime, kurs iz Rukovanje čamcem za spasavanje i spasilačkim čamcem osim brzog spasilačkog čamca VI/2-1 umijesto 3 sata, koliko je propisan primjerice u britanskom zakonodavstvu, našim Pravilnikom je propisan na 8 sati trajanja. Mi bismo voljeli vidjeti opravdanost u propisivanju takvih standarda od strane naše Administracije, a tim prije ukoliko bi oni stvarno bili održani na adekvatan način i uz razumnu nadokanadu centrima za obuku. Sve ovo pokazuje da naša Administracija, ne želeći da poredi već prihvaćene i primjenjene sisteme od strane relevantnih međunarodnih institucija, za svaki slučaj uvodi najstorožije kriterijume po pitanju kurseva za Obnovu Znanja.
Nadalje, zahtjevi za pohađanje kursa Visokog Napona (High Voltage), koji je potreban Oficirima stroja i brodskim Elektrotehničarima, su propisani na takav način da ga moraju posjedovati svi Oficiri Stroja, bez obzira da li za njim imaju stvarne potrebe ili ne, i to po cijeni koja nije zanemarljiva. Naime, u našem Pravilniku nije ostavljena mogućnost da Oficiri Stroja III/1 obnove glavno ovlašćenje na osnovu iskustva na Visokonaponskim sistemima, kao ni da budu oslobođeni te obaveze ukoliko su zaposleni na brodovima koji te sisteme nemaju, na taj način pribavljajući ogromnu korist centrima za obuku. I tu se opet izbjegla mogućnost primjene modela britanskog zakonodavstva već se vjerovatno išlo logikom da će većina pomoraca nasjesti na izgovor da je bolje imati ovlašćenje bez ograničenja, za svaki slučaj. U tom pogledu, problem usložnjava činjenica da se kurs u ovom trenutku održava u nedovoljnom broju centara za obuku, podgrijavajući strahove da svi zainteresovani neće uspjeti proći obuku do 1.1.2017, kada ova regulativa stupa na snagu.
Osim toga, već duže vrijeme je evidentno da se Oficirima koji imaju ovlašćenje Oficira za Bezbjednost VI/5 izdaju i osnovna ovlašćenja vezana za bezbjednost VI/6-1 i VI/6-2 što je najblaže rečeno nelogično. Naime, ovlašćenje Oficira za bezbjednost u sebi sadrži, pa čak i prelazi, sve elemente iz prethodna dva ovlašćenja pa samim tim isključuje potrebu za posjedovanje istih. Nažalost, to u našem Pravilniku nije najjasnije definisano što Administraciji daje mogućnost da, koristeći dvosmislenost propisanog, potražuju i najosnovnije ovlašćenje o podizanju svijesti o Bezbjednosti prilikom obnove glavnog ovlašćenja, bez obzira što kandidat možda već i posjeduje naprednije ovlašćenje. Kontradiktornosti u članovima 49 i 62 našeg Pravilnika govore same za sebe. I danas se nerijetko dešava da Oficiri palube dođu na brod sa sva tri ovlašćenja koja su im izdata po principu eto, za svaki slučaj a što za krajnji rezultat ima samo nepotrebne toškove.
I tako, od slučaja do slučaja, tek pomenute institucije obilato koriste pogodnosti koje im pruža Pravilnik, u čijoj su izradi učestvovali i njihovi zaposlenici, na taj način pribavljajući sebi značajnu korist u visini iznosa koji prevazilaze svaki razumnu granicu. I pored optimističkih najava o povratku naših pomoraca na Bijelu Listu do kraja godine, bezobzirno otimanje novca, koje u kontinuitetu traje već duže vremena, bi trebalo da bude dovoljan razlog da se svi zajedno zauzmemo za ozbiljnu reviziju Pravilnika, na taj način ispravljajući ovdje pomenute kao i sve ostale propuste.
