AKTUELNI BROJ ČLANOVA: 364
CRNOGORSKI JEZIK ENGLISH LANGUAGE

Zaključci o predloženim izmjenama Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe

08/07/2019

Poštovane kolege, sadašnji i budući članovi Unije pomoraca Crne Gore.

Dana 05.07.2019, u prostorijama Lučke Kapetanije u Kotoru, održan je sastanak povodom predloženih izmjena nacionalnog Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe, podnesenog od strane Unije pomoraca. Sastanku u LK Kotor, osim predstavnika Unije Pomoraca Crne Gore, prisustvovali su g-đa Snežana Đurković - koordinator grupe i predstavnik Ministarstva,  g-đa Jelena Nikčević-Grdinić ispred PFK Kotor, Lučki Kapetan Brkanović Bruno, Lučki Kapetan Ratković Predrag, g.Savić Božović - pravna služba LK Kotor, g.Sergej Vujošević - pravna služba LK Bar, kao i službenici Bezbjednosti plovidbe kap.Novica Mijović i eng.Lompar Željko, te dva mlađa člana službe Bezbjednosti plovidbe.

U toku sastanka razmatrane su predložene izmjene Zakona koje smo podnijeli 29.05.2019. uz dodatno obrazloženje podnešeno 28.06.2019.

Tokom višesatnog sastanka, vodila se dinamična rasprava te je Radna grupa (u nastavku Komisija), iako organizovana da posluša riječ iz struke, ostala gluva na većinu predloga datih od strane Unije.  Iako smo bili pozvani da kao strukovno udruženje iz prve ruke pomognemo, i predložimo izmjene predmetnog Zakona, te da predložimo najbolja riješenja koja su proistekla iz 'pozajmljenog' znanja i procedura pomorsko naprednijih zemalja,  ista nisu dočekana sa očekivanim entuzijazmom. Stiče se utisak da institucije imaju problem krenuti sa nečim novim, i da su osobe unutar Ministarstva uhodanije u posao kojim se svakodnevno bavimo, te da sugerisane inovacije nijesu dobrodošle. Ovo se uglavnom odnosi na članove 37 (zahtjev za dva pilota za Mega kruzere), član 108 (ukidanje obaveza imanja istorodnih ovlašćenja za pomorce),  član 109 (mogućnost prihvatanja obuka/ovlašćenja izdatih u zemljama EU), član 113 (praćenje ispravnosti rada Centara za obuku), član 115 (oslobađanje pomoraca od polaganja određenih ispita).

U nastavku možete vidjeti svaki član ponaosob, sa obrazloženjem Unije te zaključkom Komisije.

Član 10 - zahtjev Unije pomoraca: Razmotriti mogućnost da se određenoj kategoriji brzih plovila (čamci od 2,5-7,0m dužine) u pojedinim, tačno određenim djelovima akvatorijuma Boke, dozvoli i veća brzina plovidbe od trenutno propisane.

Obrazloženje: U Boki postoji veliki broj registrovanih brzih čamaca, a takođe i tokom ljetnje sezone značajan broj onih koji dođu sa strane. Ova plovila nijesu deplasmanskog tipa i namijenjena su većim brzinama, kada i zbog oblika podvodnog dijela trupa prave i najmanje talasanje površine mora. Vjerujemo da postoji mogućnost da se u pojedinim djelovima zaliva, ali samo na tačno određenim djelovima akvatorijuma i udaljenosti od obale, omogući i brža plovidba od 10 čvorova (20 čvorova, na primjer). Svakako, predviđena brzina u tjesnacima Kumbor i Verige bi i dalje bila ograničena na 6 čv kao i do sada.

Zaključak Komisije: Za sada neće biti usvojena zbog čestih incidenata na moru te iz razloga što bi u jako ograničenom akvatoriju Boke bilo jako teško obuzdati nesavjesne vozače brzih čamaca. Istu/sličnu inicijativu su podnijeli članovi udruženja vlasnika brzih plovila. Kako saznajemo, planira se instalacija CCTV kamera sa mjeračima brzine u akvatoriju Boke. Ovdje imamo molbu od Udruženja vlasnika brzih plovila za zajedničkim nastupom.


Član 37 - zahtjev Unije pomoraca: Smatramo da bi brodovi koji uplovljavaju u Boku kotorsku, a čija je dužina veća od 300 metara i koji su širi od 40 metara, morali imati obavezu uzimanja dva pilota.

Obrazloženje: Sa aspekta sigurnosti, a zbog veoma ograničenog prostora manevrisanja, te velikog broja plovila u malom akvatorijumu Boke kotorske, veliki brodovi bi morali imati pomoć dva pilota. Preglednost na njima je ograničena, dva pilota bi mnogo lakše sigurnije obavila kompleksan posao pilotaže.
Zaključak komisije : Predlog nije naišao na razumijevanje uz obrazloženje da  piloti „nemaju nikakve posebne ingerencije već manevrisanje obavljaju Zapovjednici brodova koji ionako često dolaze u Boku te im je sve manje/više poznato“.

 
Član 44 - Zahtjev za upotrebu tegljača: Upotreba tegljača, odnosno potiskivača, bi morala biti obavezna za veće brodove, prilikom izvođenja manevra priveza i odveza. Njihov neophodan broj bi bilo potrebno vezati za tonažu broda. Takođe, obavezati operatera luke koja prihvata ove brodove, da mora imati organizovanu službu tegljenja, dostupnu 24 časa na dan, sedam dana u sedmici.

Obrazloženje: Uplovljenje i isplovljenje iz luke je složen posao, veoma zavisan od meteoroloških uslova, kao i od tehničke ispravnosti brodskih uređaja i pogonskog sklopa. Posljedice eventualnog udara broda, nasukanja i slično, mogu biti katastrofalne, osobito u Boki. Da bi se izbjegla mogućnost loše procjene i ljudske greške, omogućilo sigurno izvođenje manevra čak i u slučaju iznenadnog otkaza brodskog pogona, ili drugih ključnih uređaja, te u slučaju pogoršanih meteoroloških uslova, obavezna upotreba tegljača (potiskivača) mora biti zakonom propisana i takva služba u lukama adekvatno organizovana.
Ovo je uobičajena pomorska praksa u svim dobro organizovanim i sigurnim lukama, te je stoga treba primijeniti i u Crnoj Gori. Napominjemo da je do sada, u akvatorijumu Boke, već bilo nekoliko srećom izbjegnutih incidenata, koji su mogli imati katastrofalne posljedice. Takođe, bilo je i incidenata koji su dovodili do oštećenja broda. Sigurnost luke i brodova u njoj, te smanjenje opasnosti po životnu okolinu moraju biti obezbijeđeni na daleko višem nivou od trenutnog. Postojeće stanje, (osobito u luci Kotor) je nedopustivo i daleko od sigurnog.

Zaključak Komisije: Sugestija o upotrebi tegljača će biti usvojena u smislu propisivanja obaveza korištenja „Escort tug“ od ulaza u Boku. U tom slučaju planirana bi bila nabavka multi-funkcionalnog tegljača.


Član 108 - zahtjev Unije pomoraca: Ukinuti obavezu da se pomorcu koji na brodu obavlja poslove na nižem nivou odgovornosti od onog za koji posjeduje ovlašćenje, traži posjedovanje i ovlašćenja nižeg stepena odgovornosti.

Obrazloženje: Pomenuta obaveza, a koja postoji u važećem Zakonu, nije u duhu STCW-a i pomorske prakse. Ona predstavlja samo dodatni i potpuno nepotreban trošak za pomorca I birokratsku prepreku, te je stoga treba ukinuti.

Zaključak Komisije:  u toku rasprave bilo je raznih mišljenja po ovom pitanju. Izgleda da ovo iziskuje dodatno, konkretnije obrazloženje.


Član 109 - zahtjev Unije pomoraca: ovlašćenja o osposobljenosti i posebnoj osposobljenosti članova posade izdatih od strane zemalja članica EU priznaju po automatizmuPotrebno je izmijeniti ovaj član Zakona, te u njemu navesti da se ovlašćenja o osposobljenosti i posebnoj osposobljenosti članova posade izdatih od strane zemalja članica EU priznaju po automatizmu. Za sve druge zemlje, priznanje se vrši poprincipu uzajamnosti.

Obrazloženje: Crna Gora se nalazi u procesu pristupanja EU a takođe želimo biti i punopravan član Paris MOU-a. U našem je najboljem interesu da gore pomenute izmjene člana 109 budu usvojene.
Zaključak komisije:  Član oko kojeg se vodila najžešća rasprava će ostati u istoj formi pod izgovorom da se njime štite nacionalni interesi. Kašnjenja u uvođenju će biti solvirana prelaznim riješenjem kao u slučaju „High Voltage“.


Član 113 - zahtjev Unije pomoraca: Smatramo da je potrebno ovaj član Zakona izmijeniti, na način da se doda tačka 3, koja bi trebala predvidjeti da će se odobrenje za obuku pomoraca oduzeti ukoliko se dokažu protivpravne radnje od strane Centra za obuku, poput: lažiranja dokumentacije o izvršenoj obuci te provjeri znanja, vršenja obuke na način koji nije u skladu sa relevantnim domaćim i međunarodnim propisima, neispunjavanja minimalnih zakonom propisanih uslova, te konflikta interesa.

Obrazloženje: Budući da je bilo (i još ima, nažalost) dokazanih slučajeva ove vrste, smatramo da je potrebno ovu odredbu unijeti u Zakon.

Zaključak Komisije: Pravnici smatraju da nema potrebe za uvođenjem tačke 3. jer u tački 2. stoji definicija da se odobrenje za obuku oduzima ukoliko Centri „vrše obuku mimo izdatog odobrenja“ a koja je po njima sasvim dovoljna. Uvesti će se disciplinski vremenski rok – oduzimanje odobrenja za držanje određene obuke na 2 godine.


Član 114 - zahtjev Unije pomoraca: Eksplicitno navesti da na nastavne planove i programe iz stava 1 ovog člana saglasnost daje Ministarstvo saobraćaja i pomorstva.

Obrazloženje: Ministarstvo saobraćaja i pomorstva je jedino mjerodavno da procijeni usaglašenost nastavnih planova i programa sa STCW konvencijom.

Odgovor član 114 – U okviru ovog Zakona, po njihovom tumačenju, Ministarstvo znači Ministarstvo saobraćaja i pomorstva


Član 115 - zahtjev Unije pomoraca: Ovaj član je potrebno izmijeniti na sljedeći način: Ukoliko je pomorac tokom svog školovanja sa uspjehom usvojio znanje potrebno za sticanje posebnog ovlašćenja i stekao praktično iskustvo (ako je isto potrebno), o tome ima potvrdu, svjedočanstvo, ili diplomu koja je u saglasju sa zahtjevima STCW, a za čije sticanje je bilo neophodno usvojiti ova znanja, posebno ovlašćenje će se izdati bez potrebe polaganja ispita i dokazivanja stečenog znanja pred Komisijom.

Obrazloženje: Ponovno polaganje ispita za znanje koje je već usvojeno i o tome postoji validan dokaz, predstavlja nepotreban trošak i gubljenje vremena za pomorca.

Zaključak Komisije – Obzirom da je tokom sastanka u više navrata spočitavan kvalitet nastave i obuke, te upitna obučenost kandidata/studenata, ostali učesnici sastanka nijesu našli osnova za implementacijom ove izmjene a samim tim i odricanjem od honorara koje dobijaju učešćem u ispitnim Komisijama.


Član 121 - zahtjev Unije pomoraca: U ovaj član je potrebno uvesti izmjenu da se straža u mašinskom prostoru, prilikom boravka broda na sidrištu, ne mora permanentno vršiti ako brod ima UMS sertifikat (Unmanned Machinery Space).

Obrazloženje: Većina modernih brodova posjeduje ovaj sertifikat, te je na njima moguće nadzor mašinskog prostora i upravljanje postrojenjima vršiti bez potrebe stalnog fizičkog prisustva ljudi u mašinskom prostoru.

Zaključak Komisije – Obaveza o držanju straže u stroju tokom boravka na sidrištu će biti ukinuta u slučajevima UMS mašinskog prostora.

 

Podsjećamo da je izrada predmetnog Zakona još uvijek u toku i iskreno se nadamo da ćemo dodatnim obrazloženjima uticati na konačne zaključke.

 


Radi hronološke preglednosti podnošenja predloga i obrazloženja od strane našeg udruženja, u nastavku teksta možete naći dio sadržaja dodatnog obrazloženja predloženih izmjena Zakona, podnešenog 28.06.2019:

Poštovana g-đo Đurković,

Prije tri godine, odnosno sredinom 2016.godine, prilikom unošenja High Voltage i Refreshment kurseva u naš Pravilnik, pomorci su bili dovedeni u jednu izuzetno nezavidnu i krajnje komplikovanu situaciju gdje je Pravilnik bio izmijenjen, dopunjen i usvojen dok u isto vrijeme Centri za obuku u zemlji nijesu pratili taj proces odgovarajućom dinamikom. Zbog toga su crnogorski pomorci došli u situaciju da imaju Pravilnik koji je bio regularan i kompletan po pitanju obuka ali se iste nijesu imale gdje pohađati i za njih se nisu mogli dobiti odgovarajući sertifikati, iako je krajem te iste godine isticao petogodišnji prelazni period koji apsolutno nijesmo iskoristili u smislu implementacije MANILA STCW 2010 (sigurno ćete se sjetiti Pravilnika sa kraja 2013. godine koji je prouzrokovao totalni haos u crnogorskom pomorstvu a čije se posljedice i dan danas osjećaju).

Naš zahtjev za izmjenom člana 109 je upravo proistekao iz iskustava vezanih za pomenutu situaciju iz 2016. godine i ovim prijedlogom pokušavamo djelovati preventivno, otklanjajući mogućnost stvaranja eventualnih problema koji bi nas mogli zadesiti jer, nećete zamjeriti na kritici, naša administracija se nažalost nije pokazala kao neko ko pravovremeno uspjeva implementirati međunarodne zahtjeve, pa čak ni kada su ovako bitne stvari u pitanju.

Konkretno, ovdje se radi o implementaciji i zahtjevima u vezi POLAR CODE pravila i IGF pravila koji su već u našem Pravilniku. Sa mogućnošću našeg unilateralnog priznavanja sertifikata izdatih u zemljama EU dobili bismo rezervnu opciju koja bi za nas pomorce bila doslovce spasonosna ukoliko se ponove navedeni problemi iz 2016. godine. Tada su internom odlukom resornog Ministarstva priznati High Voltage sertifikati iz zemalja EU pa smo mišljenja da to sada možemo odraditi kvalitetnije kroz predmetne izmjene Zakona, zaobilazeći naknadne birokratske zavrzlame.

Da bi smo Vam još više približili inertnost resornog Ministarstva moramo Vam skrenuti pažnju na činjenicu da smo prilikom našeg prvog zvaničnog sastanka sa predstavnicima Ministarstva 1. aprila 2016. godine, gospodinu Vladanu Radonjiću uručili (u elektronskoj formi) sav materijal vezan za pomenute POLAR i IGF CODE. Tog dana je potencirano da se odmah krene sa radom na tome kako bismo spremni dočekali najavljene izmjene. Međutim, “gaseći požare” koje je napravio Pravilnik iz 2013. godine Ministarstvo vjerovatno nije imalo volje, a ni snage, da 2016. godine pored High Voltage i Refresh kurseva odradi i iznese i dio vezan za  dvije pomenute regulative. Vjerujemo da bi se predloženom izmjenom jednom za svagda izbjegle, odnosno prevazišle slične situacije a posljedično i problemi.

Usvojiti predložene izmjene je relativno lako jer su dovoljna 2 sastanka, zavod za Zakonodavstvo, potpis Ministra i 7 dana proceduralnog čekanja. Ono što nije lako a što traži vremena i novca je slanje naših predavača-instruktora na kurseve u inostranstvo gdje će im akreditovani i iskusni ljudi prenijeti znanje a oni za isto dobiti priznate sertifikate. Potom treba u Crnoj Gori obezbijediti finansije za nabavku skupih simulatora i pokrenuti kurseve sa mrtve tačke. Mi znamo da se u Crnoj Gori vrlo često radi i drugačije, da se zaobilaze određene procedure i ad-hoc organizuju kursevi i polaganja, bez ikakvog poštovanja normativa koje nalaže STCW (nekom drugom prilikom ćemo detaljnije o tim poglavljima konvencije). Toga će vjerovatno biti i ubuduće, a na što mi nećemo prestati ukazivati svim relevantnim faktorima.

Za očekivati je da, kada na red dođu EMSA inspekcije i ostali auditi međunarodnih organizacija, čuđenju neće biti kraja. Ovdje upravo pokušavamo da Vam predočimo (a bar desetak puta do sada smo bili apsolutno u pravu) zašto je jedna ovakva izmjena bitna iako Vama možda izgleda kao suvišna. Ako sebi ne obezbijedimo rezervnu opciju onda smo sasvim izvjesno u velikom problemu jer pomorci neće moći obnoviti ugovore. Niko od pomoraca se neće izlagati dodatnim troškovima odlazeći u inostranstvo u cilju pohađanja kurseva koji se istovremeno održavaju u Crnoj Gori ali mi, nažalost, više nijesmo sigurni da će postojeći kursevi pratiti naše trenutne potrebe. U toku ove godine samo kompanija MSC dobija novih 11 LNG FRIENDLY brodova a nekih 40-tak ide na modifikaciju u naredne dvije godine. Želimo naglasiti da IGF dotiče i oficire palube i stroja a računicu na koliko potencijalno naših pomoraca će se ovi propisi reflektovati ostavljamo Vama. Nadalje, POLAR CODE se direktno tiče oficira palube i za Vašu informaciju brodovi su već počeli saobraćati u polarnom krugu na putu od Kine do Evrope i nazad.


Znajući da se naš Zakon i Pravilnik u mnogome oslanjaju na Zakonodavstva zemalja u okruženju, uporedni primjer možete naći u hrvatskom Pravilniku o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca gdje se u članku 113 propisuje da: “Svjedodžbe o osposobljenosti izdane od nadležnih tijela država članica Europske unije i trećih država priznatih od strane Europske komisije sukladno odredbama direktive kojom se uređuju minimalni standardi izobrazbe pomoraca, u Republici Hrvatskoj priznaju se ako su priznate od Europske komisije.”


Kao dodatni argument našoj inicijativi koristili bismo primjer naših instruktora koji polažu ispit za licencirane predavače u inostranstvu a nakon čega im se certifikat uredno priznaje u Crnoj Gori. Ne vidimo razloga zašto bi našim pomorcima, kao profesionalcima željnim adekvatnog znanja, bilo uskraćeno bezuslovno pohađanje obuke u, recimo,  tim istim Centrima za obuku, odnosno zašto im se po automatizmu ne bi izdala crnogorska ovjera certifikata, sve u skladu sa STCW preporukama.
Na drugoj strani opet imate primjer Centra za obuku Azalea iz Bijele, čije se poslovanje bazira uglavnom na pružanju usluga inostranim državljanima kojima se takva obuka uredno priznaje u zemljama iz kojih dolaze. Nažalost, nesporan kvalitet njihovog Centra ostaje u sjenci nelojalne konkurencije na domaćem tržištu.

Sa našeg aspekta ne postoji niti jedan valjani razlog zbog kog bi ovaj arhaični propis ograničavao konkurentnost na međunarodnom nivou i mišljenja smo da bi bilo adekvatnije tražiti od članova radne grupe da kontra-argumentima obrazlože nastojanja za održajem ovakvih propisa koji imaju monopolistički karakter.

Iz tog razloga Vas molimo da se kroz konsultacije sa ostalim članovima Radne grupe zapitate da li je konačno došao trenutak za konkretizovanjem do sada samo deklarativne težnje ka ispunjavanju evropskih standarda, ili će se i dalje istrajavati u nastojanjima da nas kao pomorce održe u grupi “trećih zemalja” u odnosu na pomorske administracije Evropskih zemalja.  

Svi smo svjesni da određeni Centri za obuku na teritoriji Crne Gore flagrantno krše minimum propisanih standarda za održavanje obuke koja se, u cilju konkurentnosti a u nedostatku adekvatne kontrole, obavlja po skraćenoj proceduri protivno svim etičkim i obrazovnim normama. Isto tako smo sigurni da određeni predstavnici nacionalne pomorske administracije i sada učestvuju u radu Vaše radne grupe kao i u mnogim do sada, tokom čijeg rada su donošeni propisi koji upravo pogoduju Centrima za obuku iz iste grupacije. Uz ignorantski stav predstanika državne administracije prema kontroli takvih Centara za obuku te uz lični angažman u radu istih, lako možemo zaključiti o čemu je ovdje riječ i čime će to u perspektivi rezultirati. Stoga bi ovdje naglasili važnost usvajanja predloženih izmjena člana 113 predmetnog Zakona, jer osim što su nelojalna konkurencija Centrima koji drže obuku po propisima, svojim radom ovakvi Centri razjedaju zdravo tkivo crnogorskog pomorstva.
 
Posljedično, imamo jedan određen broj pomoraca koji po pojednostavljenoj i ubrzanoj proceduri traže način da dođe do certifikata i angažmana na inostranim brodovima, ali na žalost bez adekvatne obučenosti. Sasvim je indikativno da bi se ubrzanom prolaznošću nastojao okorisiti svako ko se umjesto pomorskim želi baviti jako unosnim “prekomorskim” poslovima.

Osim što smo se kroz naš posljednji razgovor složili da ne treba usvajati nešto što će biti u suprotnosti sa državnim interesima Crne Gore, vjerujemo da svakoj izmjeni Zakona uistinu treba pristupiti sa velikom dozom savjesti i odgovornosti te prava rješenja donijeti u cilju dugoročnog održaja kvaliteta pomorstva a što je nesporno od nacionalnog značaja za Crnu Goru. Prema tome, mi kao profesionalno udruženje apelujemo na sve aktere, kako u ovom tako i u svim ostalim poslovima vezanim za pomorstvo, da upotrijebe sve svoje kapacitete u cilju permanentnog sprovođenja evropskih i međunarodnih legislativa iz oblasti pomorstva. Takođe Vas uvjeravamo da ćemo nastaviti davati konstruktivan doprinos crnogorskom pomorstvu, kao i da ćemo nastaviti pratiti rad institucija te nesumnjivo istrajati u namjeri da interese svih grupacija vezanih za pomorstvo svedemo u okvire normativne etike.

S poštovanjem,
UO Unije pomoraca Crne Gore